|
Ivan Šeremet
STRATEGIJA POMAKA
veljaca-ozujak 2002
View
Strategija Pomaka Gallery
Kako transformirati elementarno jedinstvo
površine i neutralnost geometrije u strukturu koja omogucuje
stanovitu spontanost i otvara se intimnom iskustvu, a da pri
tom ne zanijece ishodišnu strogost odabrane pozicije
- izazov je mnogih suvremenih umjetnika konstruktivisticko-geometrijskoga
opredjeljenja.
 Rješenje
koje nudi Ivan Šeremet odlikuje se eksperimentalnim postupkom,
konciznom formulacijom i slojevitim aspektima latentnih znacenja
koje djelo podrazumjeva. Naime, pokrenuti dinamiku internog
zivota u zadanom polju slike bilo je moguce, kao što
pokazuje Znak veceri (1988) dinamikom strukturalnoga rasporeda
geometrijskih likova trokuta, pravokutnika i kvadrata, te
spontanim tragovima geste i senzualnim karakterom boje. Medutim,
Šeremetovo nastojanje ciljalo je dalje: dinamiku kontrasta
nastojao je uciniti pokretackim mjestom svojih istrazivanja,
a njegovu energiju zaštitnim znakom izraza.
U slici Vrh smaknut (1989) to je nacelo
formulirao pojmovno-vizualnom jasnocom kopernikanskoga obrata:
rezom i pomakom jedinstvenog polja i njemu pripadajucega znaka
sugerirao je tektonsko pomicanje površine prema novim
mogucnostima i njihovim mentalno-emocionalnim ucincima, a
pomak, da parafraziram A. Maracica, ucinio stvarnom temom
svoga rada. U apstraktnom dijagramu geometrije uspio je formulirati
vlastitu misao i odrediti mehaniku njezina plastickog fumkcioniranja
u takvoj cistoci i jezgrovitosti koja na prvi pogled otkriva
stanje stvari.
 Slijede
prostorno/objektne dispozicije toga nacela koje se nude u
obliku presjeka monolitne forme kontrapunktnih rubnih profila
i crno/bijeloga odnosa oplošja i središta, te lagane
pomaknutosti dijelova (Po sredini razmak, 1990) ili kkao objekt/kutija
u kojem pomak jedne od stranica nudi 'tajanstvenu nenastanjenost'
svoje unutrašnjosti sugestivnom tenzijom prisutnosti
odsutnoga (Otvorena, 1990).
Varijacijama tog nacela autor oscilira izmedu
analiticko-strukturalnih propozicija (Pomak ispred, iza, 1990-1997)
i igre zrcalnoga odraza kao proširene dimenzije unutrašnjosti
tijela (Gledaj se, 1996). "Šeremet izraduje svoje
slike i skulpture rukom koja nikada nece stroju dati prednost.
Taj se udio ruke osobito prepoznaje u nanošenju boje
na površinu kada se ispod monoktomnih polja osjecaju
sasvim nedvosmislene vibracije jasnih i mnogobrojnih poteza
kistom." (Z. Makovic)
 Konstrukcijsko/dekonstrukcijski
impuls iskazuje se i u ciklusu slika/objekata (kako ih s razlogom
imenuje kritika) u kojima prostorne sugestije na razini površine
Šeremet postize diskternim razmicanjem ili preklapanjem
strukturalnih jedinica što stvaraju nove rezonancije.
Formalna organizacija horizontalnih ili vertikalnih rasporeda
i površinskih pregiba što nastaju pomacima nivoa
kompozicijskih elemenata, dinamizam crno/bijeloga ritma, a
osobito tektonicnost kompozicije - pruzaju podatak o prostoru
kao 'pukotini u svemiru' zacudnošcu mjere grade i odnosa.
Takav konceptualno-plasticki relacionizam
Šeremetova djela ' aktivisticki' je plodan kao što
pokazuju slike/objekti Razmicanjem do i U sredini (1991) i
predstavlja nastojanje transgresije, da se posluzim formulacijom
Roberta Morrisa, aure moci i dominacije nad gledaocem što
se pojavljuje u srcu apstraktnoga ekspresionizma i minimalizma.
U tom smislu rad Prema središtu (1989-1997) ugradnjom
manje u vecu cjelinu iz koje je izdvojena, a djeluje kontrastom
konstruktivnoga preklapanja na mjestima reza, te osobito slikom/objektom
U trokutu pomak (1992) u kojem rez i pomak bazicnoga dijela
trokuta 'frakturu promjene' cini smislom i razlogom plasticnog
organizma, sadrzajem koji prica vlastitu povijest. Štvarnost
konstitutivnih elemenata djela postaje dakle jezik kojim slikar
direktno komunicira s gledaocem.
 Šest
serigrafija Ivana Šeremeta u mapi II. Edicije Dvogled
sa Šest pjesama Gorana Rema, te predgovorima Marijana
Špoljara i Branka Maleša u izdanju Galerije S Koprivinica
2000. godine( suizdavac Horetzky-Atelier Brane horvata) predstavljaju
kristalizaciju Šeremetova operativnog nacela 'geometrije
pomaka' , u kojoj se informacija pruza ociglednošcu suodnosa.
Subverzijom monolitnog plana Šeremet je uspostavio poticanje
konfiguracije geometrijskih rasporeda u kojima vlada napetost
slaganja i razdvajanja, stabilnosti i dinamike, dijela i cjeline,
velikoga i maloga. Jednostavnošcu i energijom plasticnog
vokabulara slikar je uspio 'izazvati' neutralnost geometrije
i uciniti je pokretacem zelje i prakse, mjestom sugestivne
citljivosti i recepcije obdarenim kulturnim i afektivnim nabojem.
Mladenka Šolman
t} |
