Strategija Pomaka

Ranko Šiljeg
KAMENE ETIDE

biografija
e-gallery

19.11 - 1.12.2004.

KAMENE ETIDE

Ako se nešto može izreći kao konstanta u slikarskoj praksi Ranka Šiljega, bit će to  vitalna energija  koja oplemenjuje sva područja života, te inicira  snažne promjene likovnih preokupacija autora. Mada Šiljeg stvara već dugi niz godina, te svoje slike daje na uvid javnosti , teško je pretpostaviti u kojem će  smjeru krenuti njegov interes.  Dok nama tek otkriva ovu, njegova  je misao negdje drugdje, istražuje - traži promjenu.

I dok smo još prije dvije godine “šetali”  našim gradom, te sagledavali pogledom slikara njegove vizure: od rastočenih fluidnih savskih motiva do čvrstih naglašenih formi urbanog pejzaža, mogli smo primijetiti sklonost mijeni – usamljeni motiv brodica u marini koji se simplifikacijom oblika pretvara gotovo u znak.

Ovaj puta pred nama je još jedna Šiljegova  istraživačka avantura. Okvir je zadan  - čvrsti kvadratični format koji svojim silnicama drži kompoziciju pod kontrolom.

Veliki formati pružaju slobodu, ali su istovremeno i prostranstvo koje nije lako  osvojiti.

Iako nas sama forma, kompozicija te proces nastajanja asocira na slikarstvo pedesetih, - akcion painting  /slikarstvo akcije/ ­tj. na  radove umjetnika Jacksona Pollocka čija se djela poznavateljima nameću kao paralela; gdje “napet , vibrantan potez slijedeći unutarnje impulse stvara na površini živu kaligrafsku arabesku”,  Šiljegovi radovi imaju  izvorište  u dijametralno suprotnom konceptu. Dok je Pollockovo slikarstvo spontano bilježenje procesa koji se odvijaju ispod praga  svijesti , te  materijalizacija  kretanja koje slikar dokumentira na površini platna,  Ranko Šiljeg kreće od  - motiva.

Paralele trebamo tražiti u hrvatskom slikarstvu među slikarima  Otonom Glihom, Jozom Jandom i Franom Šimunovićem koji “izrastajući iz zavičaja dolaze do univerzalnih  značenja ostvarenih modernim izrazom …”. Kako je Šimunoviću inspiracija surovi pejzaž Zagore, tako je Šiljegu rodna Hercegovina.

Zauvijek pohranjena u slikareva sjećanja, u obliku slika,  boja, mirisa, zvukova  ili čistih emocija  izvorište je i tema najnovijih njegovih  djela.  Egzaktni nazivi slika, upućuju na ishodište -  kameni krajolik,  njegove raznolike pojavnosti,  koji plijeni svojim oblicima formiranim prirodnim silama , koje su i same  neizostavni dio podneblja. Upoznavši  polazište, potrebno je ukazati i  na očište kojim se autor služi. Utapajući se u motiv, prodire u samu strukturu  te  nestaje njegove koherentnosti.  Prostor je sveden na plohu. Ponavljanje istorodnog elementa -  točke,  te njihovo združivanje u linije i plohe daje izuzetnu dinamiku slikanim kompozicijama. Rasplinjavanjem motiva  oslobađa se prostor doslovnom opažaju koji nam omogućava praćenje strukture i  pojedinih dijelova slike. Upravo isčitavanjem silnica koje djeluju unutar zadanog formata otvoren je put likovnoj spoznaji.

Prof.  Danijela Ljubičić Mitrović